12.12.2017.

Skoro godinu dana.

...toliko nisam nista napisala. Ni jednom svoje osjecaje nisam iznijela na papir, ili ih na blog napisala. Bilo je svega. Smijala sam se jace nego ikada prije, i voljela sam zivot mnogo vise nego ranije. Zivjela sam ga punim plucima, i voljela sam sebe. Vec 3 mjeseca nisam bila u Bosni i to je prvi put u mom zivotu da sam tako dugo "od kuce". Stavih pod navodnike, jer su mi se tata, mama i seka preselili ovamo, a kuca je tamo gdje su oni. Odlucila sam se u januaru obradovati prvom tetovazom, i jedva cekam. Ova godina mi je donijela mnogo dobrog, i natjerala me da naucim prihvatati sve sanse koje mi zivot nudi. Donijela je i loseg, i to pokusavam zaboraviti. Znate, rekla sam, ozenio se. Ili da kazem "ozenili su ga". Pola godine su me pratile price iz njegove kuce, i njegove bracne sobe, njegovo tjeranje zene iz sobe, i njegovo oholo ponasanje. Molila sam Boga, da ta djevojka ne place zbog mene i zbog toga sto je on kreten prema njoj zbog mene. Zbog njega sam izgubila sestru, i to je jedina stvar koju mu nisam oprostila. Za ostalo sam samo htjela da prodje, i da i on zaboravi, i ja. Tad sam napravila gresku, i uletila u vezu. Tad sam dobila prvi samar od momka. Nekoga ko mi nije nista znacio. Nekoga ko mi uopce nije nista u zivotu, tek nesto samo da zaboravim. Osveta nije moj nacin. Ali to mi je lekcija da takve stvari ne radim vise, i da mi takve gluposti ne trebaju. Nije me zabolio samar, zabolilo me sto zbog svog inata nisam vidjela u sta sam se upustila. Nejse.. bilo, proslo. Osim toga, i mnogo losije sto je ova godina donijela jeste bolest meni drage osobe. U svemu tome, zblizila sam se sa najmladjim clanom nase porodice, jer sam je morala cuvati u tim teskim trenutcima. Postala sam neciji uzor. Moja najdraza trogodisnja curica. I otkako sam opet u Njemackoj, zivot se sveo samo na posao, i skolu. Na radne i skolske kolege, i na par bliskih osoba pored toga. I to mi je dovoljno. Sad je zavladalo praznicno raspolozenje, pa je sve sareno i lijepo. Gdje god se okrenem, milion boja. Moja dusa se hrani s takvim stvarima. To me uveseljuje. I posao me cini sretnom i ispunjuje. Zamrznula sam studije i presla sam da radim sa ljudima. Moj zadatak je ionako da ih zabavljam i uveseljujem. I trudim se svaki dan da dam najbolje od sebe. Za racunare i tehnologiju ce uvijek vremena biti. Zivot ide i bez njega! Zivot je dobar ovako! Nisam vjerovala, ali mi je zivot to dokazao. Zelim sve najbolje njemu, i svima koji su otisli. Svima koji su mi rekli da necu moci. Svima koji su tvrdili da nema sanse da uspijem i da pucam visoko. Ja sam sebe rijesila. Ja sam sretna. Ja volim zivot, i sve ljude. Vi zivite sa svojim ubjedjenjima i svojom gorcinom prema svemu, a ja cu da i dalje gazim kroz zivot uzdignute glave, sa dusom djeteta i sirokim osmijehom. Zivot je lijep ako ga znas zivjeti i ako ga volis.