beats by dre cheap

Skoro godinu dana.

...toliko nisam nista napisala. Ni jednom svoje osjecaje nisam iznijela na papir, ili ih na blog napisala. Bilo je svega. Smijala sam se jace nego ikada prije, i voljela sam zivot mnogo vise nego ranije. Zivjela sam ga punim plucima, i voljela sam sebe. Vec 3 mjeseca nisam bila u Bosni i to je prvi put u mom zivotu da sam tako dugo "od kuce". Stavih pod navodnike, jer su mi se tata, mama i seka preselili ovamo, a kuca je tamo gdje su oni. Odlucila sam se u januaru obradovati prvom tetovazom, i jedva cekam. Ova godina mi je donijela mnogo dobrog, i natjerala me da naucim prihvatati sve sanse koje mi zivot nudi. Donijela je i loseg, i to pokusavam zaboraviti. Znate, rekla sam, ozenio se. Ili da kazem "ozenili su ga". Pola godine su me pratile price iz njegove kuce, i njegove bracne sobe, njegovo tjeranje zene iz sobe, i njegovo oholo ponasanje. Molila sam Boga, da ta djevojka ne place zbog mene i zbog toga sto je on kreten prema njoj zbog mene. Zbog njega sam izgubila sestru, i to je jedina stvar koju mu nisam oprostila. Za ostalo sam samo htjela da prodje, i da i on zaboravi, i ja. Tad sam napravila gresku, i uletila u vezu. Tad sam dobila prvi samar od momka. Nekoga ko mi nije nista znacio. Nekoga ko mi uopce nije nista u zivotu, tek nesto samo da zaboravim. Osveta nije moj nacin. Ali to mi je lekcija da takve stvari ne radim vise, i da mi takve gluposti ne trebaju. Nije me zabolio samar, zabolilo me sto zbog svog inata nisam vidjela u sta sam se upustila. Nejse.. bilo, proslo. Osim toga, i mnogo losije sto je ova godina donijela jeste bolest meni drage osobe. U svemu tome, zblizila sam se sa najmladjim clanom nase porodice, jer sam je morala cuvati u tim teskim trenutcima. Postala sam neciji uzor. Moja najdraza trogodisnja curica. I otkako sam opet u Njemackoj, zivot se sveo samo na posao, i skolu. Na radne i skolske kolege, i na par bliskih osoba pored toga. I to mi je dovoljno. Sad je zavladalo praznicno raspolozenje, pa je sve sareno i lijepo. Gdje god se okrenem, milion boja. Moja dusa se hrani s takvim stvarima. To me uveseljuje. I posao me cini sretnom i ispunjuje. Zamrznula sam studije i presla sam da radim sa ljudima. Moj zadatak je ionako da ih zabavljam i uveseljujem. I trudim se svaki dan da dam najbolje od sebe. Za racunare i tehnologiju ce uvijek vremena biti. Zivot ide i bez njega! Zivot je dobar ovako! Nisam vjerovala, ali mi je zivot to dokazao. Zelim sve najbolje njemu, i svima koji su otisli. Svima koji su mi rekli da necu moci. Svima koji su tvrdili da nema sanse da uspijem i da pucam visoko. Ja sam sebe rijesila. Ja sam sretna. Ja volim zivot, i sve ljude. Vi zivite sa svojim ubjedjenjima i svojom gorcinom prema svemu, a ja cu da i dalje gazim kroz zivot uzdignute glave, sa dusom djeteta i sirokim osmijehom. Zivot je lijep ako ga znas zivjeti i ako ga volis.

A corner of memories.
http://acornerofmemories.blogger.ba
12/12/2017 21:36